Besmrtni Cvrcko
2007-03-01 16:03:53 UTC
Šokantna presuda Međunarodnog suda pravde u Hagu s pravom je
konsternirala Hrvatsku i još više Bosnu i Hercegovinu. Pravno presuda
je problematična, politički opasna, moralno neprohvatljiva. Može se
smatrati trulim kompromisom. Zločin u Srebrenici proglašen je
genocidom. Ali ta je kvalifikacija ograničena isključivo na područje
srebreničke enklave u srpnju 1995. U svim ostalim zločinima Sud nije
našao genocidne namjere. Srbija je oslobođena odgovornosti za aktivno
sudjelovanje u srebreničkom pokolju. Posredno se smatra involviranom
tek zbog činjenice da genocid nije spriječila niti je njegove
počinitelje kaznila.
Presuda se, prvo, doživljava kao nepoštena i nepravedna i stoga
implicira dalje erodiranje povjerenja u međunarodnu pravdu i
međunarodne institucije, Bošnjaci je s razlogom mogu smatrati
nastavkom nezainteresiranog odnosa svijeta prema njihovu stradanju.
Haški j sud dozanjem optužnice protiv slobodana Miloševića pokazao
više respekta prema činjenicama recentne prošlosti. U Hrvatskoj,
presuda će pojačati ionako veliku rezerviranost prema međunarodnoj
zajednici. Ponajviše zbog svoga grubog ignoriranja kardinalnih
povijesnih fakata. Ako Međunarodni sud pravde ne vidi uključenost
Beograda u rat u Bosni i Hercegovini, onda ni tužba Hrvatske protiv
Srbije nema velikog izgleda. Premda je povezanost Beograda sa
stradanjem Vukovara lakše dokazati, ali je zato dokazivanje genocida
teže nego u Srebrenici.
Drugo, presuda je štetna jer će otežati suđenja za ratne zločine u
postjugoslovenskim državama. Ako je Srbija oslobođena od odgovornosti
za strašne i masovne zločine počinjene u Bosni, u ime koje će se
pravde suditi "zločinačkom pothbatu" Tuđmanovih generala ili bilo
kojem drugom pojedinačnom zločinu? Pravednost je tako relativizirana
da ništa čvrsto od nje nije ostalo. Nakon faktičkog amnestiranja
Miloševićeva Beograda, odakle su krenuli tenkovi, rat i zločini, Haški
sud slobodno može zatvoriti svoja vrata.
Treće, presuda je opasna jer nosi nove napetosti još nestabiliziranom
području Balkana. Premda su je Amerika i Njemačka, s čela Europske
unije, požurile proglasiti prilikom za konačno pomirenje i
normalizaciju cijele regije, odluka Suda djeluje poput soljenja još
nezaraslih ratnih rana. Pogotovo u Bosni i Hercegovini, kojoj se
umjesto smirivanja proizvode nove frustracije. Mnogo će zavisiti od
toga kako se Srbija sada bude ponašala. Ako presudu shvati kao
oslobađajuću i zaplovi u trijumfalizam, jako će pogriješiti. Presudom
joj je poklonjena šansa da se distancira od politike i zločina
Miloševićeva režima, da uhapsi zapovjednika srebreničkog pokolja,
pokaže žaljenje i pruži zadovoljštinu. Samo tako mogu se umanjiti
pogubne posljedice odluke Međunarodnog suda pravde, koji se u ovom
slučaju ponio kao kreator nepravde.
J. LOVRIĆ - "Globus"
konsternirala Hrvatsku i još više Bosnu i Hercegovinu. Pravno presuda
je problematična, politički opasna, moralno neprohvatljiva. Može se
smatrati trulim kompromisom. Zločin u Srebrenici proglašen je
genocidom. Ali ta je kvalifikacija ograničena isključivo na područje
srebreničke enklave u srpnju 1995. U svim ostalim zločinima Sud nije
našao genocidne namjere. Srbija je oslobođena odgovornosti za aktivno
sudjelovanje u srebreničkom pokolju. Posredno se smatra involviranom
tek zbog činjenice da genocid nije spriječila niti je njegove
počinitelje kaznila.
Presuda se, prvo, doživljava kao nepoštena i nepravedna i stoga
implicira dalje erodiranje povjerenja u međunarodnu pravdu i
međunarodne institucije, Bošnjaci je s razlogom mogu smatrati
nastavkom nezainteresiranog odnosa svijeta prema njihovu stradanju.
Haški j sud dozanjem optužnice protiv slobodana Miloševića pokazao
više respekta prema činjenicama recentne prošlosti. U Hrvatskoj,
presuda će pojačati ionako veliku rezerviranost prema međunarodnoj
zajednici. Ponajviše zbog svoga grubog ignoriranja kardinalnih
povijesnih fakata. Ako Međunarodni sud pravde ne vidi uključenost
Beograda u rat u Bosni i Hercegovini, onda ni tužba Hrvatske protiv
Srbije nema velikog izgleda. Premda je povezanost Beograda sa
stradanjem Vukovara lakše dokazati, ali je zato dokazivanje genocida
teže nego u Srebrenici.
Drugo, presuda je štetna jer će otežati suđenja za ratne zločine u
postjugoslovenskim državama. Ako je Srbija oslobođena od odgovornosti
za strašne i masovne zločine počinjene u Bosni, u ime koje će se
pravde suditi "zločinačkom pothbatu" Tuđmanovih generala ili bilo
kojem drugom pojedinačnom zločinu? Pravednost je tako relativizirana
da ništa čvrsto od nje nije ostalo. Nakon faktičkog amnestiranja
Miloševićeva Beograda, odakle su krenuli tenkovi, rat i zločini, Haški
sud slobodno može zatvoriti svoja vrata.
Treće, presuda je opasna jer nosi nove napetosti još nestabiliziranom
području Balkana. Premda su je Amerika i Njemačka, s čela Europske
unije, požurile proglasiti prilikom za konačno pomirenje i
normalizaciju cijele regije, odluka Suda djeluje poput soljenja još
nezaraslih ratnih rana. Pogotovo u Bosni i Hercegovini, kojoj se
umjesto smirivanja proizvode nove frustracije. Mnogo će zavisiti od
toga kako se Srbija sada bude ponašala. Ako presudu shvati kao
oslobađajuću i zaplovi u trijumfalizam, jako će pogriješiti. Presudom
joj je poklonjena šansa da se distancira od politike i zločina
Miloševićeva režima, da uhapsi zapovjednika srebreničkog pokolja,
pokaže žaljenje i pruži zadovoljštinu. Samo tako mogu se umanjiti
pogubne posljedice odluke Međunarodnog suda pravde, koji se u ovom
slučaju ponio kao kreator nepravde.
J. LOVRIĆ - "Globus"