MD
2007-07-13 20:44:25 UTC
12.7.2007. 14:52
Èetnici u crnim uniformama postrojeni u centru Srebrenice
ObiljeŸavanje stradanja Srba u Srebrenici i Bratuncu bilo je propraæeno
neprimjerenim sadrŸajem. Tako je u centru Srebrenice postrojena jedinica u
crnim uniformama i s zastavom na kojoj je pisalo "Èetnici majora Jezdimira
Dangiæa".
SREBRENICA - ObiljeŸavanje stradanja Srba u Srebrenici i Bratuncu bilo je
propraæeno neprimjerenim sadrŸajem.
Mnogi sudionici pojavili su se u majicama na kojima su bili portreti ha¹kih
optuŸenika, Ravnogorskog pokreta i slikama DraŸe Mihailoviæa.
Kulminacija je dostignuta kada je u centru Srebrenice postrojena jedinica u
crnim uniformama i sa zastavom na kojoj je pisalo "Èetnici majora Jezdimira
Dangiæa".
Pripadnici policije bili su u neposrednoj blizini i nitko nije reagirao.
12.7.2007. Fena
ZLOCINAC JEZDIMIR DANGIC
Drugi svjetski rat doèekuje s èinom majora. U travanjskom ratu 1941. Dangiæ
zapovjeda Ÿandarmerijskom jedinicom koja prati kralja Petra drugog od
Beograda do Nik¹iæa. Izbjegava zarobljavanje od strane Nijemaca i preko
braæe Todoroviæa, aktivnih majora jugoslavenske kraljevske vojske, stupa u
vezu s pukovnikom DraŸom Mihailoviæem na Ravnoj Gori u Srbiji. DraŸa ga
¹alje u istoènu Bosnu s ciljem stvaranja i ¹irenja èetnièke organizacije u
tim krajevima. (Vidi èlanak Èetnici u NDH.)
Nakon priznavanja èetnika kao ratujuæe strane od strane zapadnih saveznika,
general Mihailoviæ postavlja Dangiæa za zapovjednika svih èetnièkih jedinica
u istoènoj Bosni. Ondje je Dangiæ imao tisuæu ljudi, smje¹tenih na prostoru
izmeðu Vi¹egrada i Bijeljine. Odmah je zapoèeo mobilizaciju srpskih seljaka
u svoje odrede. U listopadu 1941. Dangiæ potpisuje sporazum o suradnji s
partizanskim jedinicama s ciljem za¹tite srpskog stanvni¹tva istoène Bosne
od moguæih usta¹kih odmazdi. Èetnici se nisu namjeravali zadugo drŸati tog
sporazuma ali nisu Ÿeljeli istodobno voditi borbe s partizanima i usta¹ama.
U to vrijeme Dangiæevi odredi zauzimaju Bratunac, Srebrenicu, Vlasenicu,
Olovo, Rogaticu, Foèu, GoraŸde i Èajnièe gdje se vlasti NDH jo¹ nisu
dovoljno uèvrstile. Tom prilikom èetnici su izvr¹ili neviðen pokolj nad
muslimanskim stanovni¹tvom, tisuæe su ljudi pobijene a preŸivjeli su
protjerani iz svojih domova. 1. prosinca 1941. Talijani su u Foèi prisilili
usta¹e da napuste grad. 5. prosinca prepustili su grad Dangiæevim èetnicima
koji su do 21. prosinca pobili 8.000 civila, meðu kojima i èasne sestre
poznate pod imenom Drinske muèenice. Suvremenici su zapisali da je
tada:"Drinom tekla krv". Usprkos sporazumu s partizanima Dangiæ je jo¹ u
kolovozu 1941. pregovarao s Nijemcima. Poèetkom veljaèe 1942. pregovarao je
s Erichom Kewischom, naèelnikom operativnog odjeljenja Opunomoæenog
njemaèkog zapovjednika za Srbiju, o nenapadanju izmeðu njegovih i njemaèkih
jedinica.
Dangiæ je bio spreman priznati njemaèku vojnu upravu u istoènoj Bosni s
ciljem uni¹tavanja partizana. Za uzvrat je traŸio da usta¹ke i domobranske
jedinice napuste taj prostor. Njemaèki general Bader, opunomoæeni
zapovjednik Srbije, bio je spreman prepustiti Dangiæu osiguranje graniènih
kotareva NDH na prostoru koji omeðuju rijeke Sava, Drina i Bosna. 2. veljaèe
1942. Bader je pozvao predstavnike vlasti NDH, ministra Vjekoslava Vranèiæa
i domobranskog pukovnika Fedora Dragojlova u Beograd, na pregovore sa
Dangiæevim izaslanicima. Vranèiæ i Dragojlov su odbili bilo kakvu moguænost
prepu¹tanja bilo kakve vlasti u istoènoj Bosni èetnicima i pregovori su
okonèani bez rezultata.
U travnju 1942. Dangiæ odlazi u Beograd na pregovore s Milanom Nediæem.
TraŸio je od njega materijalnu pomoæ za svoje èetnike a zazvrat nudio
pripajanje 17 kotareva pod njegovim nadzorom Nediæevoj Srbiji. Na povratku u
Bosnu zastao je u Valjevu gdje je pozvao na opæi ustanak Srba u NDH protiv
usta¹kih vlasti. Kada se vratio u tijeku je bila velika usta¹ko-njemaèka
operacija i njegove jedinice su pretrpjele teŸak poraz od usta¹ke Crne
legije. Usta¹ke postrojbe su izbile na Drinu i osigurale granicu NDH prema
Srbiji. Kako je Nijemcima pacifikacija prostora NDH bio jedan od najvaŸnijh
vojnih zadataka, zakljuèili su da je Dangiæ (kojega su njihovi agenti stalno
pratili) prevelika smetnja tome i odluèili su ga maknuti. Zarobljen je u
noæi 10./11. travnja 1942. u Rogatici kod Bajine Ba¹te od jednog odreda 714.
divizije njemaèkog Wehrmachta.
Poslan je u zarobljenièki logor u Poljskoj. Ondje je ostao sve do izbijanja
Var¹avskog ustanka 1944. PridruŸio se ustanicima pod zapovjedni¹tvom
poljskog generala Bór-Komorovskog i sudjelovao u borbama sve do gu¹enja
ustanka. Kao i mnoge poljske èasnike zarobljava ga Crvena armija te zavr¹ava
u zarobljenièkom logoru u Moskvi.
Nakon rata 1947. Sovjeti ga izruèuju vlastima SFRJ. Suðenje mu je poèelo u
veljaèi u Sarajevu pred vojnim sudom 3. jugoslavenske armije. OptuŸen je za
suradnju s Nijemcima, Talijanima, kvislin¹kom srbijanskom vladom, vr¹enje
masovnih zloèina i izdaju zemlje. Osuðen na smrtnu kaznu i istog mjeseca
strijeljan.
Èetnici u crnim uniformama postrojeni u centru Srebrenice
ObiljeŸavanje stradanja Srba u Srebrenici i Bratuncu bilo je propraæeno
neprimjerenim sadrŸajem. Tako je u centru Srebrenice postrojena jedinica u
crnim uniformama i s zastavom na kojoj je pisalo "Èetnici majora Jezdimira
Dangiæa".
SREBRENICA - ObiljeŸavanje stradanja Srba u Srebrenici i Bratuncu bilo je
propraæeno neprimjerenim sadrŸajem.
Mnogi sudionici pojavili su se u majicama na kojima su bili portreti ha¹kih
optuŸenika, Ravnogorskog pokreta i slikama DraŸe Mihailoviæa.
Kulminacija je dostignuta kada je u centru Srebrenice postrojena jedinica u
crnim uniformama i sa zastavom na kojoj je pisalo "Èetnici majora Jezdimira
Dangiæa".
Pripadnici policije bili su u neposrednoj blizini i nitko nije reagirao.
12.7.2007. Fena
ZLOCINAC JEZDIMIR DANGIC
Drugi svjetski rat doèekuje s èinom majora. U travanjskom ratu 1941. Dangiæ
zapovjeda Ÿandarmerijskom jedinicom koja prati kralja Petra drugog od
Beograda do Nik¹iæa. Izbjegava zarobljavanje od strane Nijemaca i preko
braæe Todoroviæa, aktivnih majora jugoslavenske kraljevske vojske, stupa u
vezu s pukovnikom DraŸom Mihailoviæem na Ravnoj Gori u Srbiji. DraŸa ga
¹alje u istoènu Bosnu s ciljem stvaranja i ¹irenja èetnièke organizacije u
tim krajevima. (Vidi èlanak Èetnici u NDH.)
Nakon priznavanja èetnika kao ratujuæe strane od strane zapadnih saveznika,
general Mihailoviæ postavlja Dangiæa za zapovjednika svih èetnièkih jedinica
u istoènoj Bosni. Ondje je Dangiæ imao tisuæu ljudi, smje¹tenih na prostoru
izmeðu Vi¹egrada i Bijeljine. Odmah je zapoèeo mobilizaciju srpskih seljaka
u svoje odrede. U listopadu 1941. Dangiæ potpisuje sporazum o suradnji s
partizanskim jedinicama s ciljem za¹tite srpskog stanvni¹tva istoène Bosne
od moguæih usta¹kih odmazdi. Èetnici se nisu namjeravali zadugo drŸati tog
sporazuma ali nisu Ÿeljeli istodobno voditi borbe s partizanima i usta¹ama.
U to vrijeme Dangiæevi odredi zauzimaju Bratunac, Srebrenicu, Vlasenicu,
Olovo, Rogaticu, Foèu, GoraŸde i Èajnièe gdje se vlasti NDH jo¹ nisu
dovoljno uèvrstile. Tom prilikom èetnici su izvr¹ili neviðen pokolj nad
muslimanskim stanovni¹tvom, tisuæe su ljudi pobijene a preŸivjeli su
protjerani iz svojih domova. 1. prosinca 1941. Talijani su u Foèi prisilili
usta¹e da napuste grad. 5. prosinca prepustili su grad Dangiæevim èetnicima
koji su do 21. prosinca pobili 8.000 civila, meðu kojima i èasne sestre
poznate pod imenom Drinske muèenice. Suvremenici su zapisali da je
tada:"Drinom tekla krv". Usprkos sporazumu s partizanima Dangiæ je jo¹ u
kolovozu 1941. pregovarao s Nijemcima. Poèetkom veljaèe 1942. pregovarao je
s Erichom Kewischom, naèelnikom operativnog odjeljenja Opunomoæenog
njemaèkog zapovjednika za Srbiju, o nenapadanju izmeðu njegovih i njemaèkih
jedinica.
Dangiæ je bio spreman priznati njemaèku vojnu upravu u istoènoj Bosni s
ciljem uni¹tavanja partizana. Za uzvrat je traŸio da usta¹ke i domobranske
jedinice napuste taj prostor. Njemaèki general Bader, opunomoæeni
zapovjednik Srbije, bio je spreman prepustiti Dangiæu osiguranje graniènih
kotareva NDH na prostoru koji omeðuju rijeke Sava, Drina i Bosna. 2. veljaèe
1942. Bader je pozvao predstavnike vlasti NDH, ministra Vjekoslava Vranèiæa
i domobranskog pukovnika Fedora Dragojlova u Beograd, na pregovore sa
Dangiæevim izaslanicima. Vranèiæ i Dragojlov su odbili bilo kakvu moguænost
prepu¹tanja bilo kakve vlasti u istoènoj Bosni èetnicima i pregovori su
okonèani bez rezultata.
U travnju 1942. Dangiæ odlazi u Beograd na pregovore s Milanom Nediæem.
TraŸio je od njega materijalnu pomoæ za svoje èetnike a zazvrat nudio
pripajanje 17 kotareva pod njegovim nadzorom Nediæevoj Srbiji. Na povratku u
Bosnu zastao je u Valjevu gdje je pozvao na opæi ustanak Srba u NDH protiv
usta¹kih vlasti. Kada se vratio u tijeku je bila velika usta¹ko-njemaèka
operacija i njegove jedinice su pretrpjele teŸak poraz od usta¹ke Crne
legije. Usta¹ke postrojbe su izbile na Drinu i osigurale granicu NDH prema
Srbiji. Kako je Nijemcima pacifikacija prostora NDH bio jedan od najvaŸnijh
vojnih zadataka, zakljuèili su da je Dangiæ (kojega su njihovi agenti stalno
pratili) prevelika smetnja tome i odluèili su ga maknuti. Zarobljen je u
noæi 10./11. travnja 1942. u Rogatici kod Bajine Ba¹te od jednog odreda 714.
divizije njemaèkog Wehrmachta.
Poslan je u zarobljenièki logor u Poljskoj. Ondje je ostao sve do izbijanja
Var¹avskog ustanka 1944. PridruŸio se ustanicima pod zapovjedni¹tvom
poljskog generala Bór-Komorovskog i sudjelovao u borbama sve do gu¹enja
ustanka. Kao i mnoge poljske èasnike zarobljava ga Crvena armija te zavr¹ava
u zarobljenièkom logoru u Moskvi.
Nakon rata 1947. Sovjeti ga izruèuju vlastima SFRJ. Suðenje mu je poèelo u
veljaèi u Sarajevu pred vojnim sudom 3. jugoslavenske armije. OptuŸen je za
suradnju s Nijemcima, Talijanima, kvislin¹kom srbijanskom vladom, vr¹enje
masovnih zloèina i izdaju zemlje. Osuðen na smrtnu kaznu i istog mjeseca
strijeljan.