Marvin Barley
2011-02-19 17:51:07 UTC
Dragi čitatelji, širom bivše SFRJ i novonastalih međunarodno priznatih
država i entiteta, dijaspori tj. iseljeništvu,
Brojna kršenja ljudskih prava, hrpe plitko zakopanih kostiju koje vape
iz zemlje za pravdom i srpska opsesija etničkim čišćenjem, koje se ne
smiruje ni pod komunističkom, ni pod pravoslavnom, ni pod liberalnom
upravom.
Ovo je problem zbog kojeg je Aleksandar Karađorđević rekao Srbima na
pitanje "Daj nam Veliku Srbiju!" "Ne mogu vam dati veću".
Lako je moguće, iako o tome ne postoje zvanični podaci, da je
Miloševićev režim napravio više žrtava samo u svojoj naciji, nego
Josip Broz Tito od 1941 do 1980. A da ne govorimo o Hitlerovskoj
strategiji napada na jednu po jednu naciju, dok je u isto vrijeme pred
međunarodnom zajednicom ispadao mirotvorac.
Ipak, glavnu krivicu snose SANU i srpski psihijatri, koji su omogućili
masovnu manipulaciju narodom u takve ekstatične mitinge, da bi
završili u takvim grobnicama razasutih kostiju po cijelom području
bivše SFRJ, osim, hvala Bogu, Makedonije, koja je izbjegla takvu
sudbinu.
I dalje rado Srbin ide u vojnike.
"Mi ne umemo da radimo, ali umemo da se bijemo!" - vikao je Vožd.
Da li je tome i dalje tako?
Josip Broz je uviđao opasnost od velikosrpske hegemonije, pa je
federalizirao socijalističku Jugoslaviju na vrijeme, jer su komunisti
postupili tako loše sa hrvatskim proljećem da im je na kraju Tito
morao dati za pravo, i federalizacija je ušla u Ustav SFRJ, i postala
temelj proglašenja nezavisnosti bivših socijalističkih republika.
Pitanje Vojvodine koja je, istina, Titovom voljom ostala bez Volks
Deutchera, ali je kasnije zaštitio njene i kosovske manjine
autonomijom socijalističkih autonomnih pokrajina (SAP-ova), sve sa
svrhom zaštite od hegemonije, centralizma i unitarizma.
Sandžak je zaboravio, ali nakon napadanja branitelja Vukovara čija je
jedina krivica što su napravili groblje tenkova na Sjamištu braneći
kućni prag, očita je potreba za nekom zaštitom i kulturne autonomije
Sandžaka, jer Velikosrpstvo se ne predaje. Srpsku vojnu industriju smo
zaboravili, i onda može u roku od nekoliko godina ili mjeseci
izgraditi armiju s oružjem strašnijim od onog iz 1990-91.
Vrijeme je da se ime Milošević doda na popis Lenjin, Staljin, Mao, Pol
Pot, dok se ostalima može pripisati i kakvo dobro poput pobjede nad
Hitlerom, Miloševiću baš ništa; jedno srpsko proljeće i energija koja
se mogla kanalizirati u duhovnu obnovu, ali trajno propuštena prilika.
Da li to spada u Titove dugove ili dugove sultana Bajazida i Murata,
ne znam, previsoko je da prosudim.
Činjenica je da komunisti, SKJ, nisu imali metodu kako obratiti
neprijatelja. Od Marxove dogme o "diktaturi proletarijata", već
politika Lenjina je bila fizička smrt neprijatelja, uz tek nekoliko
koje je bilo nezgodno likvidirati pa ih je držao u robovskom radu, iz
kojeg su se izrodili Staljinovi gulazi i istrebljenje kulaka.
Ovakav se broj žrtava ne može pripisati sultanima, koji su Srbima
uglavnom postavljali vazalne vladare Srbe - despote i gušili bune,
prilično okrutno. Kasnije je srpski despotizam postao sinonim okrutnog
vladanja i bio jedan od glavnih Titovih problema zajedno sa
Rankovićevštinom i prevelikom revnošću koja se zgadila i Starome.
Ključna riječ, nakon što bratstvo i jedinstvo Južnih Slavena
zaprečavaju rijeke nevine prolivene krvi, politika je nemoćna da je
okaje, je miroljubiva aktivna koegzistencija, i odbijanje
instrumentalizacije u svrhu blokovskih podjela, a.k.a. nuklearni
silosi na području bivše SFRJ koji ciljaju na Rusiju i Iran. Pri čemu
je Iran kao žrtveni jarac nešto što bi i odobrili sada u vrijeme kad
je Islam u nemilosti zbog 9/11, ali to vrijeme će proći kao i svaki
belaj.
A nuklearni projektili se mogu preusmjeriti, i prva su meta u doktrini
"Winnable War" na obje strane od kojih Južni Slaveni, u krvnom
srodstvu i sa zajedničkim ocima, ali beznadežno podijeljeni crkvenim
raskolima, nestankom bogumilstva, širenjem Islama te blokovskim
podjelama u kojima je Stari znao da im nije mjesto.
Dobili smo svoju dozu neškodljivog osiromašenog urana i po Srbiji i po
Kosovu i u Jadranskom moru, i hvala vam lijepa. Zasada nemamo
afganistanske djece, rađaju se samo afganistanski golubovi sa kojim
prstom, dva ili tri manje.
Upozorenje za oprezne.
Marvin Barley
Zagreb, Croatia
država i entiteta, dijaspori tj. iseljeništvu,
Brojna kršenja ljudskih prava, hrpe plitko zakopanih kostiju koje vape
iz zemlje za pravdom i srpska opsesija etničkim čišćenjem, koje se ne
smiruje ni pod komunističkom, ni pod pravoslavnom, ni pod liberalnom
upravom.
Ovo je problem zbog kojeg je Aleksandar Karađorđević rekao Srbima na
pitanje "Daj nam Veliku Srbiju!" "Ne mogu vam dati veću".
Lako je moguće, iako o tome ne postoje zvanični podaci, da je
Miloševićev režim napravio više žrtava samo u svojoj naciji, nego
Josip Broz Tito od 1941 do 1980. A da ne govorimo o Hitlerovskoj
strategiji napada na jednu po jednu naciju, dok je u isto vrijeme pred
međunarodnom zajednicom ispadao mirotvorac.
Ipak, glavnu krivicu snose SANU i srpski psihijatri, koji su omogućili
masovnu manipulaciju narodom u takve ekstatične mitinge, da bi
završili u takvim grobnicama razasutih kostiju po cijelom području
bivše SFRJ, osim, hvala Bogu, Makedonije, koja je izbjegla takvu
sudbinu.
I dalje rado Srbin ide u vojnike.
"Mi ne umemo da radimo, ali umemo da se bijemo!" - vikao je Vožd.
Da li je tome i dalje tako?
Josip Broz je uviđao opasnost od velikosrpske hegemonije, pa je
federalizirao socijalističku Jugoslaviju na vrijeme, jer su komunisti
postupili tako loše sa hrvatskim proljećem da im je na kraju Tito
morao dati za pravo, i federalizacija je ušla u Ustav SFRJ, i postala
temelj proglašenja nezavisnosti bivših socijalističkih republika.
Pitanje Vojvodine koja je, istina, Titovom voljom ostala bez Volks
Deutchera, ali je kasnije zaštitio njene i kosovske manjine
autonomijom socijalističkih autonomnih pokrajina (SAP-ova), sve sa
svrhom zaštite od hegemonije, centralizma i unitarizma.
Sandžak je zaboravio, ali nakon napadanja branitelja Vukovara čija je
jedina krivica što su napravili groblje tenkova na Sjamištu braneći
kućni prag, očita je potreba za nekom zaštitom i kulturne autonomije
Sandžaka, jer Velikosrpstvo se ne predaje. Srpsku vojnu industriju smo
zaboravili, i onda može u roku od nekoliko godina ili mjeseci
izgraditi armiju s oružjem strašnijim od onog iz 1990-91.
Vrijeme je da se ime Milošević doda na popis Lenjin, Staljin, Mao, Pol
Pot, dok se ostalima može pripisati i kakvo dobro poput pobjede nad
Hitlerom, Miloševiću baš ništa; jedno srpsko proljeće i energija koja
se mogla kanalizirati u duhovnu obnovu, ali trajno propuštena prilika.
Da li to spada u Titove dugove ili dugove sultana Bajazida i Murata,
ne znam, previsoko je da prosudim.
Činjenica je da komunisti, SKJ, nisu imali metodu kako obratiti
neprijatelja. Od Marxove dogme o "diktaturi proletarijata", već
politika Lenjina je bila fizička smrt neprijatelja, uz tek nekoliko
koje je bilo nezgodno likvidirati pa ih je držao u robovskom radu, iz
kojeg su se izrodili Staljinovi gulazi i istrebljenje kulaka.
Ovakav se broj žrtava ne može pripisati sultanima, koji su Srbima
uglavnom postavljali vazalne vladare Srbe - despote i gušili bune,
prilično okrutno. Kasnije je srpski despotizam postao sinonim okrutnog
vladanja i bio jedan od glavnih Titovih problema zajedno sa
Rankovićevštinom i prevelikom revnošću koja se zgadila i Starome.
Ključna riječ, nakon što bratstvo i jedinstvo Južnih Slavena
zaprečavaju rijeke nevine prolivene krvi, politika je nemoćna da je
okaje, je miroljubiva aktivna koegzistencija, i odbijanje
instrumentalizacije u svrhu blokovskih podjela, a.k.a. nuklearni
silosi na području bivše SFRJ koji ciljaju na Rusiju i Iran. Pri čemu
je Iran kao žrtveni jarac nešto što bi i odobrili sada u vrijeme kad
je Islam u nemilosti zbog 9/11, ali to vrijeme će proći kao i svaki
belaj.
A nuklearni projektili se mogu preusmjeriti, i prva su meta u doktrini
"Winnable War" na obje strane od kojih Južni Slaveni, u krvnom
srodstvu i sa zajedničkim ocima, ali beznadežno podijeljeni crkvenim
raskolima, nestankom bogumilstva, širenjem Islama te blokovskim
podjelama u kojima je Stari znao da im nije mjesto.
Dobili smo svoju dozu neškodljivog osiromašenog urana i po Srbiji i po
Kosovu i u Jadranskom moru, i hvala vam lijepa. Zasada nemamo
afganistanske djece, rađaju se samo afganistanski golubovi sa kojim
prstom, dva ili tri manje.
Upozorenje za oprezne.
Marvin Barley
Zagreb, Croatia