"http://hr.wikisource.org/wiki/Govor_Vlade_Gotovca_ispred_zgrade_Komande_5._vojne_oblasti"Ja vas volim i ja se vama ponosim! I kad bih morao birati hocu li s vamaumrijeti ili s generalskim strasilima zivjeti, izabrao bih smrt. Jer vecodavno u svijetu postoji jedna divna recenica jednog velikog pisca kojikaze: 'U Navari se umiralo od srama.' I mi Hrvati, kad bi nam uzeli ovodostojanstvo, kad bi nam uzeli ovu ljubav, i mi bismo umirali od srama! Aoni - ta strasila - nemaju od cega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva, niljubavi, i ne mogu imati srama! Smrt je vec u njima.Kad bi generali imali obitelj, kad bi generali imali djecu, kad bi generaliimali bliznje, tada ne bi zaposjeli ovu nasu zgradu. Ali generali nemajunikoga, ja vas uvjeravam! Jer onaj tko tudu djecu ubija - nema djece, jeronaj tko tude majke ucviljuje - nema majke; jer onaj tko tude domove rusi -nema doma. Generali zato moraju znati da na ovoj zemlji za njih nema nimajki, ni djece, ni domova! Umrijet ce u pustosi svog mrtvog srca! Sramit ceih se njihova djeca, jer su izgubili ljubav. Sramit ce ih se njihove zenejer su bili ubojice tude djece. Sramit ce ih se njihove obitelji jer suunistavali tude obitelji.Znate li, dragi Zagrepcani, pred kojom zgradom mi ovdje stojimo? - PredHrvatskim radisom podignutim zato da bi se mogli skolovati siromasnihrvatski daci, hrvatska sirotinja, da bi Hrvatska i tako napredovala ipostala moderna nacija. Tu su zgradu sagradili zajedno najhrabriji inajsiromasniji Hrvati da bi Hrvatska bila dostojna Europe. A tko je sad unjoj? Posljednji cuvari komunizma! Ubojice hrvatskog naroda! I oni imajuobraza da, zaposjevsi nase svete gradevine, nase zaduzbine, govore o svomposjedu u Hrvatskoj! Oni nam prijete da ce na odlasku sve uzeti, sveodnijeti. Oni nam kazu da ce iza sebe ostaviti samo pustos. Pa mi znamo dace otici jedino s onim sto ce ukrasti, jer nikada nista drugo nisu niimali! - Jer sve sto imaju, sve sto jedu, sve sto piju, sve sto oblace - sveje vase! Vi to placate, vi za to radite, vi za to stradate! Oni ce, prijete,uzeti sve. A pitam ja tu gospodu: gdje su i cime su stekli pravo nabogatstvo koje je Hrvatska stjecala tisucu godina? Koji su njihovi gradovi?Koji su njihovi dvorci? Koje su njihove palace? - Neka slobodno uzmu sve stoje njihovo. A mi dobro znamo da oni nista nemaju! Oni se ne boje unistavanjajer se njima nema sto unistiti! Zapamtite dobro: Sve sto oni zele jest danas izjednace sa sobom. Oni zele da budemo divlji kao oni, da budemo ubojicekao oni, da budemo bez icega kao oni, da budemo bez morala kao oni, dasjedimo u tudim domovima kao oni, da zivimo u tudim gradovima kao oni. Alimi imamo svoje gradove, mi imamo svoju kulturu, mi imamo svoju domovinu,svoju naciju. Neka nas puste na miru! Neka odlaze odavde!Molim vas lijepo: kakvi su to ljudi, ako uopce mozemo govoriti o ljudima,koji sjede u tudim kucama, koji se griju na tudim ognjistima, koji zive utudim gradovima, koji trose tudi novac i jedu tudi kruh, ubijajuci one kojiim sve to daju?! - Umrli bi davno da imaju i trunku covjecnosti u sebi,umrli bi od srama, umrli bi od ponizenja, umrli bi od onoga od cega svakiposteni covjek umire - od izgubljenoga dostojanstva.Ti demoni se vec dugo krecu po povijesti kao da su besmrtni. Tako seponasaju. Ali neka znaju da je smrt, koja im je sad dosla, definitivna. Onosto je umrlo u Moskvi, umrijet ce i ovdje. Ono sto umire sa sovjetskimgeneralima, umrijet ce i ovdje!Moj kolega Fabrio rekao je: 'Uvijek ce ostati bar jedno pero i uvijek cenetko reci: Ne!'. Ni govora! Ostat ce hrvatski narod, ostat ce sa stotinama,s tisucama pera i pokazati kako smo i koliko smo kroz ovu povijest ucinilida bismo opstali, da bismo bili ljudi i da nikad ne bismo pristali bitimoralna strasila, kao ovi koji nam tvrde da nas stite. Samo, od koga nasstite u nasoj domovini? Od nas samih? - Neka nas puste na miru! Mi cemo samiosigurati svoju slobodu, svoju nezavisnost i svoje vrijednosti.Ja to sigurno i konacno znam, jer vi majke, vi zene koje ste se ovdjeskupile na ovom jedinstvenom skupu kakav nikad u Europi nije odrzan, viovdje dokazujete da je Hrvatska u dubini svoga bica - ona koja je obrazovanai ona koja nije obrazovana, ona koja je djevojacka i ona koja je majcinska -prozeta istim, velicanstvenim nacelom ljubavi i dostojanstva! Zato sam odmahi rekao da vas volim, da cu radije s vama umrijeti nego s generalimazivjeti, jer znam da cu u ovoj ljubavi i s ovom ljubavlju, u ovomdostojanstvu i s ovim dostojanstvom zivjeti i kad me ne bude - i to je mojaradost i to je moja snaga, moja kao i svih vas!Neka ta ljubav, neka ta snaga, neka ta hrabrost vodi Hrvatsku, onunenaoruzanu i onu naoruzanu, onu musku i onu zensku, jer mi koji nismonaoruzani nismo nista manje hrabri, nismo nista manje ponosni, nismo nistamanje zaljubljeni u svoju domovinu. Ako nemamo oruzja, imamo snagu onoga stonas je ovamo dovelo, snagu svoje ljubavi, snagu svog dostojanstva, snagusvoje spremnosti da umremo, ako ne mozemo kao ljudi zivjeti. I to je ono stone damo! Zato se ja ne bojim! To je ono po cemu je Hrvatska postojala, pocemu postoji i po cemu ce postojati! Zivjeli!