MD
2006-07-06 16:38:11 UTC
Pi¹e: Gojko BERIÆ
06/07/06
Muènina laŸnog pomirenja
U tome je, dakle, stvar: ubijalo se u ime Republike Srpske, ali se ubijalo i
u ime Bosne i Hercegovine. Tako izgleda protekli rat viðen oèima Milorada
Dodika. Èudno da se mar¹al Herman Gering nije dosjetio da na Nirnber¹kom
procesu kaŸe: Gospodo sudije, ne porièem da se ubijalo u ime fa¹izma, ali
se, bogme, ubijalo i u ime antifa¹izma. To bi moŸda i moglo proæi kao
cinièna dosjetka jednog nacistièkog oèajnika, ali niti bi promijenilo
sudbinu nacistièkih glave¹ina, ni sudbinu poraŸene Hitlerove Njemaèke.
Nije te¹ko u ovoj Dodikovoj definiciji prepoznati tezu o graðanskom ratu
koja sama po sebi relativizira zloèine i bratski ih rasporeðuje na ravne
dijelove, kako bi svaèiji prtljag - srpski, hrvatski i bo¹njaèki - bio
podjednako teŸak. Srbi su u tom ratu stekli Republiku Srpsku, a oni koji su
se borili za Bosnu i Hercegovinu dobili su u Dejtonu koliko su mogli.
Ratovao je i Milorad Dodik. Ne znam kakve su i kolike bile njegove ratne
zasluge, ali pretpostavljam da se nije sluèajno na¹ao na spisku onih kojima
je ratni zloèinac Radovan KaradŸiæ podijelio ordenje. Danas je ovaj toboŸnji
socijaldemokrata najmoæniji politièar u Republici Srpskoj, nepokolebljiv u
odbrani njenog paradrŸavnog statusa, bahat ne samo spram nejake centralne
vlasti u Sarajevu veæ i spram meðunarodne zajednice.
To je karta koja na predstojeæim izborima sigurno dobija. Ali iako je
obiljeŸen kao glavni remetilaèki faktor nuŸnih reformi na nivou drŸave,
Milorad Dodik je, po¹teno govoreæi, samo barjaktar veæine bosanskih Srba,
koji jo¹ Ÿive u predmodernom razdoblju. O tome moŸda najbolje svjedoèi
njihov odnos prema vlastitim zloèinima. Ako ih, tu i tamo, i priznaju, oni
ih ne osuðuju, jer smatraju da su bili "politièki korisni" za srpsku stvar.
U konkretnom sluèaju, "politièka korist" zove se Republika Srpska. Suvi¹no
je, naravno, i pominjati da je na oblikovanje ovakve svijesti bosanskih Srba
dominantan uticaj imala velikosrpska ideologija, koja je u svom programu
uvijek imala istrebljenje muslimana. To traje veæ stoljeæe i po.
Ta morbidna "navika" ima duboke istorijske korijene. Na to se kritièki
osvrtao prvi srpski socijalista Svetozar Markoviæ, koji u svom najpoznatijem
djelu "Srbija na istoku" pi¹e: "Oèevidno, srpski narod nije priznavao
nikakvo pravo svojim sugraðanima Turcima - èlanovima iste drŸave - da Ÿive
na srpskoj zemlji. Srpski narod i¹ao je prosto da istrebi Turke. To se
pokazalo docnije u srpskim ustancima, gde su Srbi ubijali Turke koji su im
se na veru predali. Spram Turaka Srbi su imali osobite pojmove o pravu i
moralu. Savest kao da ih nije nimalo grizla da uèine ma kakvo zlo delo po
savremenim na¹im pojmovima, samo da se osvete za nasilja koja su Turci
vekovima èinili."
Najnoviji genocid nad Bo¹njacima bio je samo nastavak zapoèetog pokolja. I
moral i poruka osvetnika ostali su isti, pa je krvnik Mladiæ po ulasku u
Srebrenicu izjavio: "Ovaj grad dajem na dar srpskom narodu. Napokon, poslije
bune protiv dahija, do¹lo je vrijeme da se osvetimo Turcima u ovom regionu."
©to se tièe ukidanja Republike Srpske - ideje na koju Dodik i njegovi
nacionalistièki gavranovi uzvraæaju najavom referenduma o otcjepljenju - oko
toga nemam vi¹e nikakvih iluzija. Uostalom, i najpovr¹nijem èitaocu novina
je jasno da meðunarodna zajednica podmuklo, ali istrajno ¹titi dejtonski
legitimitet KaradŸiæeve tvorevine. OboŸavam Don Kihota, ali nisam spreman da
juri¹am na Holbrukove vjetrenjaèe. Odluèio sam da, ¹to se toga tièe, vi¹e
nikome ne pravim smetnje. Eto ih tamo.
Posve drugaèije stoje stvari sa licemjernom tvrdnjom Dodika, Èaviæa, Ivaniæa
i kompanjona da Republika Srpska nije fa¹istièka i genocidna tvorevina.
Ostajem nepokolebljiv u stavu da ona to jeste, makar me optuŸili da sam
smetnja pomirenju i sliènim tricama i kuèinama. Strani novinari koji su se
tokom rata uspjeli probiti do Banje Luke nazvali su je "prijestonicom
etnièkog èi¹æenja". U izvanredno napisanoj knjizi "Ljubi bliŸnjega svoga",
amerièki novinar Piter Mas, koji je za vodeæe listove i magazine svoje
zemlje izvje¹tavao o ratu u Bosni i Hercegovini, opisuje taj grad kao
"najmraènije mjesto u najmraènijem od svih svjetova". Mas pi¹e: "Biti 1992.
godine Musliman ili Hrvat u Banjoj Luci, bilo je jednako stra¹no kao biti
Jevrejin u Berlinu 1942. Ne ¹alim se. Ljudi koji su imali nesreæu da budu
zatoèeni u Banjoj Luci, molili su Boga da Amerika nad njima svojim borbenim
avionima F-16 izvr¹i eutanaziju."
A ¹ta je sa Srebrenicom, Zvornikom i Prijedorom? ©ta je sa konc-logorima i
silovanim muslimankama? ©ta je sa stotinama masovnih grobnica otkrivenih,
nimalo sluèajno, na samim rubovima Republike Srpske? Ti stra¹ni zloèini su
njeni temelji, a njene granice su, prema zamislima KaradŸiæevog ¹taba, imale
biti simbolièno oznaèene kostima nevinih Ÿrtava. MoŸe li iko poreæi bilo
koju od ovih èinjenica?! NaŸalost, na tome se veæ odavno radi, a u posao su,
zajedno sa Srbima, ukljuèeni i na¹i meðunarodni pokrovitelji. Sve u znak
toboŸnjeg mira i pomirenja.
Spopada me muènina od takvog mira i pomirenja, makar to ipak davalo Bosni
nekakve ¹anse. Da parafraziram Kamija: Draga mi je Bosna, ali mi je istina
draŸa.
06/07/06
Muènina laŸnog pomirenja
U tome je, dakle, stvar: ubijalo se u ime Republike Srpske, ali se ubijalo i
u ime Bosne i Hercegovine. Tako izgleda protekli rat viðen oèima Milorada
Dodika. Èudno da se mar¹al Herman Gering nije dosjetio da na Nirnber¹kom
procesu kaŸe: Gospodo sudije, ne porièem da se ubijalo u ime fa¹izma, ali
se, bogme, ubijalo i u ime antifa¹izma. To bi moŸda i moglo proæi kao
cinièna dosjetka jednog nacistièkog oèajnika, ali niti bi promijenilo
sudbinu nacistièkih glave¹ina, ni sudbinu poraŸene Hitlerove Njemaèke.
Nije te¹ko u ovoj Dodikovoj definiciji prepoznati tezu o graðanskom ratu
koja sama po sebi relativizira zloèine i bratski ih rasporeðuje na ravne
dijelove, kako bi svaèiji prtljag - srpski, hrvatski i bo¹njaèki - bio
podjednako teŸak. Srbi su u tom ratu stekli Republiku Srpsku, a oni koji su
se borili za Bosnu i Hercegovinu dobili su u Dejtonu koliko su mogli.
Ratovao je i Milorad Dodik. Ne znam kakve su i kolike bile njegove ratne
zasluge, ali pretpostavljam da se nije sluèajno na¹ao na spisku onih kojima
je ratni zloèinac Radovan KaradŸiæ podijelio ordenje. Danas je ovaj toboŸnji
socijaldemokrata najmoæniji politièar u Republici Srpskoj, nepokolebljiv u
odbrani njenog paradrŸavnog statusa, bahat ne samo spram nejake centralne
vlasti u Sarajevu veæ i spram meðunarodne zajednice.
To je karta koja na predstojeæim izborima sigurno dobija. Ali iako je
obiljeŸen kao glavni remetilaèki faktor nuŸnih reformi na nivou drŸave,
Milorad Dodik je, po¹teno govoreæi, samo barjaktar veæine bosanskih Srba,
koji jo¹ Ÿive u predmodernom razdoblju. O tome moŸda najbolje svjedoèi
njihov odnos prema vlastitim zloèinima. Ako ih, tu i tamo, i priznaju, oni
ih ne osuðuju, jer smatraju da su bili "politièki korisni" za srpsku stvar.
U konkretnom sluèaju, "politièka korist" zove se Republika Srpska. Suvi¹no
je, naravno, i pominjati da je na oblikovanje ovakve svijesti bosanskih Srba
dominantan uticaj imala velikosrpska ideologija, koja je u svom programu
uvijek imala istrebljenje muslimana. To traje veæ stoljeæe i po.
Ta morbidna "navika" ima duboke istorijske korijene. Na to se kritièki
osvrtao prvi srpski socijalista Svetozar Markoviæ, koji u svom najpoznatijem
djelu "Srbija na istoku" pi¹e: "Oèevidno, srpski narod nije priznavao
nikakvo pravo svojim sugraðanima Turcima - èlanovima iste drŸave - da Ÿive
na srpskoj zemlji. Srpski narod i¹ao je prosto da istrebi Turke. To se
pokazalo docnije u srpskim ustancima, gde su Srbi ubijali Turke koji su im
se na veru predali. Spram Turaka Srbi su imali osobite pojmove o pravu i
moralu. Savest kao da ih nije nimalo grizla da uèine ma kakvo zlo delo po
savremenim na¹im pojmovima, samo da se osvete za nasilja koja su Turci
vekovima èinili."
Najnoviji genocid nad Bo¹njacima bio je samo nastavak zapoèetog pokolja. I
moral i poruka osvetnika ostali su isti, pa je krvnik Mladiæ po ulasku u
Srebrenicu izjavio: "Ovaj grad dajem na dar srpskom narodu. Napokon, poslije
bune protiv dahija, do¹lo je vrijeme da se osvetimo Turcima u ovom regionu."
©to se tièe ukidanja Republike Srpske - ideje na koju Dodik i njegovi
nacionalistièki gavranovi uzvraæaju najavom referenduma o otcjepljenju - oko
toga nemam vi¹e nikakvih iluzija. Uostalom, i najpovr¹nijem èitaocu novina
je jasno da meðunarodna zajednica podmuklo, ali istrajno ¹titi dejtonski
legitimitet KaradŸiæeve tvorevine. OboŸavam Don Kihota, ali nisam spreman da
juri¹am na Holbrukove vjetrenjaèe. Odluèio sam da, ¹to se toga tièe, vi¹e
nikome ne pravim smetnje. Eto ih tamo.
Posve drugaèije stoje stvari sa licemjernom tvrdnjom Dodika, Èaviæa, Ivaniæa
i kompanjona da Republika Srpska nije fa¹istièka i genocidna tvorevina.
Ostajem nepokolebljiv u stavu da ona to jeste, makar me optuŸili da sam
smetnja pomirenju i sliènim tricama i kuèinama. Strani novinari koji su se
tokom rata uspjeli probiti do Banje Luke nazvali su je "prijestonicom
etnièkog èi¹æenja". U izvanredno napisanoj knjizi "Ljubi bliŸnjega svoga",
amerièki novinar Piter Mas, koji je za vodeæe listove i magazine svoje
zemlje izvje¹tavao o ratu u Bosni i Hercegovini, opisuje taj grad kao
"najmraènije mjesto u najmraènijem od svih svjetova". Mas pi¹e: "Biti 1992.
godine Musliman ili Hrvat u Banjoj Luci, bilo je jednako stra¹no kao biti
Jevrejin u Berlinu 1942. Ne ¹alim se. Ljudi koji su imali nesreæu da budu
zatoèeni u Banjoj Luci, molili su Boga da Amerika nad njima svojim borbenim
avionima F-16 izvr¹i eutanaziju."
A ¹ta je sa Srebrenicom, Zvornikom i Prijedorom? ©ta je sa konc-logorima i
silovanim muslimankama? ©ta je sa stotinama masovnih grobnica otkrivenih,
nimalo sluèajno, na samim rubovima Republike Srpske? Ti stra¹ni zloèini su
njeni temelji, a njene granice su, prema zamislima KaradŸiæevog ¹taba, imale
biti simbolièno oznaèene kostima nevinih Ÿrtava. MoŸe li iko poreæi bilo
koju od ovih èinjenica?! NaŸalost, na tome se veæ odavno radi, a u posao su,
zajedno sa Srbima, ukljuèeni i na¹i meðunarodni pokrovitelji. Sve u znak
toboŸnjeg mira i pomirenja.
Spopada me muènina od takvog mira i pomirenja, makar to ipak davalo Bosni
nekakve ¹anse. Da parafraziram Kamija: Draga mi je Bosna, ali mi je istina
draŸa.