kiovva@mobile
2007-06-11 09:54:00 UTC
http://www.nezavisne.com/vijesti.php?vijest=10582&meni=25
Pucaju po Dodiku - razaraju Bosnu
Anđelko Kozomara
09.06.2007 22:05
Okrutno niko nije vladao dugo, a umjerene vlade traju! Ove riječi mudrog
Seneke, izgovorene još pet vijekova prije nove ere, trebalo bi i danas da
budu pouka vladarima ovih prostora, čija retorika nas vraća 15 godina
unazad i podsjeća na onu strašnu pripremu najvećeg i najkrvavijeg
međunacionalnog sukoba u Bosni i Hercegovini.
"Stankovićev bijeg je izraz Dodikove politike", "Bez podrške Beograda
Srbi u RS su nemoćni", "Monopol nad genocidom", "To li je mir", "Šta će
ruža vjetrova dozvoliti Dodiku", "Dodik nudi samo genocidnu tvorevinu",
samo su neke od nebrojenih otrovnih strelica koje sarajevski mediji
svakodnevno odašilju prema "manjem entitetu", pri tom uopšte ne
skrivajući antidejtonsku želju da on nestane i sa geografske i sa
političke karte BiH. Nezavisni posmatrači i analitičari ovdašnjih
događanja, ne bez razloga, zabrinuti su, prije svega, vokabularom koji se
u ovoj medijskoj kampanji vodi protiv cijelog jednog naroda, ali i sve
češćim prijetećim porukama koje možete i da čujete i da vidite u
sarajevskoj štampi, na radiju i televiziji.
Opasna kampanja
Srbi iz Bosne i Hercegovine i Milorad Dodik, njihov nesporni lider i
najharizmatičniji političar na ovim prostorima u posljednjih 15 godina,
svakodnevna su tema orkestrirane kampanje sarajevskih medija, i štampanih
i elektronskih, jednako i komercijalnih i državnih. Sarajevska čaršija ih
krivi za sve nevolje koje su snašle Federaciju BiH i njene stanovnike:
neskrivena nesloga među Bošnjacima i Hrvatima oko svih pitanja
zajedničkog života, teško stanje u privredi, sve češće otkrivanje i
objelodanjivanje ratnih zločina i zločinaca i među Bošnjacima, rastuća
nezaposlenost, nedostatak investicija, smanjenje invalidnina.
Bez rješenja za ove rastuće nevolje i bez ideje kojim putem i kako dalje
federalni političari i njihovi novinari pokušavaju medijskom hajkom
protiv Srba zamagliti suštinu vlastitih grijehova i problema koje su sami
proizveli. Pažljivo osluškivanje tih i takvih poruka i optužbi neizbježno
nameću i pitanje razgradnje bosanskohercegovačke države. Preciznije
rečeno, da li baš oni koji su najglasniji u tobožnjoj odbrani države i
njenih institucija, u stvari, potajno, u sprezi sa đavolom ili ko zna već
s kim, razgrađuju, ruše i pale nove vatre podjela, mržnje, razdora i
nedjela. Jer, ti neprimjereni napadi na RS imaju veće posljedice po
političku stabilnost BiH nego bilo koji drugi događaji u svijetu ili
okruženju, pa i samo rješavanje statusa Kosova i Metohije.
Bojim se čovjeka od jedne knjige! Takve ljude ne možeš ubijediti ni u
šta, jer su veoma jednostrani, a pri tom i veoma tvrdoglavi.
Ova misao svetog Tome Akvinskog neodoljivo nas upućuje na današnju
generaciju bošnjačkih političkih lidera koji, izgleda, zaista i poznaju
samo jednu knjigu - Islamsku deklaraciju Alije Izetbegovića, po kojoj ni
ovdje, ni bilo gdje drugdje, nema suživota sa "nevjernicima". A stvarnost
na ovim prostorima je sasvim drugačija i ona ne može biti ni bukvalno
prihvaćena, niti odbačena. Pobjeći od nje je isto kao pobjeći od
sopstvenih nogu.
Republika Srpska je (ne)potrebno prenijela čak 56 svojih ovlaštenja na
državni nivo i ta želja za izgradnjom Bosne i Hercegovine skupo je
koštala njene građane: Federacija BiH je nezakonito prigrabila iz "manjeg
entiteta" 28 miliona KM indirektnih poreza, u državnim institucijama je
mjesecima opstruisano davanje saglasnosti na prenos vlasništva "Telekoma
RS", zatim Naftne industrije, a ovih dana i sama ideja Vlade RS da u
Trebinju izgradi aerodrom u Sarajevu je dočekana upozorenjem da dozvolu
za tu vrstu graditeljstva daju državne institucije i da će je Srbi
počekati između 15 i 20 godina! Eho te zlurade poruke je neskriven:
institucije države Bosne i Hercegovine vlasništvo su, privilegija i pravo
samo jednog naroda!
Tri su "grijeha" Milorada Dodika
Šta je to što je toliko razgnjevilo bošnjačke političare i novinare? Čime
su to Milorad Dodik i Republika Srpska ugrozili interese drugog entiteta
i njegovih stanovnika? Šta to najviše smeta horskim pjevačima,
orkestriranim gudačima i dirigentu Harisu Silajdžiću, nesumnjivo prvom
čovjeku reisa Mustafe Cerića, istinskog kompozitora ove neprijatne
medijske kampanje? Može li BiH biti "matična država" samo jednog njenog
naroda? Samo su tri moguća razloga ovolikog bošnjačkog bijesa: Milorad
Dodik se svom svojom i težinom i visinom, a bogami i umom, prvi poslije
Dejtona, isprsio i glasno i jasno rekao "Stop daljem ponižavanju Srba u
BiH"! Drugi razlog je nesumnjiva i na svakom koraku vidna privredna
stabilizacija i ekonomski napredak Republike Srpske i, onaj treći razlog
ljutnje, ali čini se i najvažniji, veoma ambiciozni, a istovremeno i
objektivni i realni planovi razvoja ovog entiteta!
Milorad Dodik je bez sumnje čovjek i ideje i vizije, koji sa nepunih 50
godina života ima iza sebe nemjerljivo bogato i privredno i političko
iskustvo. On savršeno dobro zna da su investicije osnov na kojem počivaju
i privredni razvoj i ekonomski napredak. Ovih dana upravo je objelodanio
da će u Republiku Srpsku, u naredne samo tri godine, biti investirano u
privredni razvoj oko 11 milijardi konvertibilnih maraka! Na tim i tolikim
investicijama pozavidjela bi mu svaka od zemalja u okruženju. Dodik u
ovom trenutku najviše insistira na javnim radovima, jer oni najviše i
najbrže otvaraju vrata i zapošljavanju i profitu! U drugom entitetu,
međutim, nema tih projekata, nema ni ideje, ni vizije. Jedan od
najpoznatijih njihovih TV novinara, ne bez razloga, nedavno je zavapio:
"Eh, što Hrvati i Bošnjaci nemaju po jednog Milorada Dodika!" Republika
Srpska je, zahvaljujući odlučnosti Vlade, već na ovaj prostor dovela
mobilne operatere, naftaše i energetičare iz svijeta, dakle one iz
najprofitabilnijih privrednih grana. Zbog povoljne i političke i
privredne klime koja vlada u RS i godi stranim investitorima uskoro će i
drugi na ove terene: "Alpina" će, to je sasvim izvjesno, kao koncesionar
graditi 400 kilometara autoputa, u zdravstvu su već urađene neke, a u
toku su i one najveće i veoma radikalne promjene, takođe u saradnji sa
inostranim kompanijama, počinje teška i bolna bitka za promjenu penzionog
sistema i penzionog fonda, a mala i srednja preduzeća uskoro će dobiti i
"vlastitu" investiciono-razvojnu banku koja će gurati njihov razvoj.
Istočni dio Republike Srpske dobio je vlastiti fond za razvoj sa početnih
200 miliona KM kapitala. Ovdje nisu zaboravljeni ni mladi, oni koji
dolaze i koji će sutra nositi razvoj svoje zemlje - reforma obrazovnog
sistema "vozi" petom brzinom, a u Banjaluci je izgrađen jedan od
najljepših i najfunkcionalnijih studentskih kampusa u ovom dijelu Evrope.
U najkraćem: Republika Srpska je danas najveće gradilište na prostorima
bivše Jugoslavije!
Realni troškovi
Kritičari svega i svačega što dolazi iz Republike Srpske osporavaju brži
razvoj ovog entiteta u poređenju sa Federacijom sa samo jednim
argumentom: plate, penzije i invalidnine su, u prosjeku, za oko 30 odsto
veće u Sarajevu nego u Banjaluci. To jeste tačno, ali samo nominalno,
gledajući sintetičke izvještaje. Suštinski, analitički, ta davanja su u
RS realnija i za gotovo svaku isplaćenu marku Vlada ima pokriće. Prema
zvaničnim podacima MMF-a, vrhovnog poglavara svih finansijskih tokova, ne
samo na ovim prostorima, javna potrošnja u Federaciji BiH dostigla je
zabrinjavajućih i nedopuštenih 59 odsto bruto društvenog proizvoda. U
zemljama Evropske unije ta potrošnja mjeri se procentima između 34 i 37
odsto, a u RS ona je sada oko 39 odsto! Zato treba očekivati da će
zaustavljanje javne potrošnje u Federaciji i njeno vraćanje u realne
okvire izazvati nove potrese i nova nezadovoljstva u Sarajevu.
Može li, dakle, Haris Silajdžić svojom otrovnom retorikom i neskrivenom
mržnjom nauditi Republici Srpskoj i Srbima u BiH, pitanje je koje sve
češće sebi, ali i javno postavljaju obični građani. Njegova agresivna
diplomatska ofanziva protiv Srba i Dodika, istina, ima sve manje
slušalaca u svjetskim metropolama, a gotovo nijednog pristalice među
ozbiljnijim i značajnijim državnicima, čak ni u islamskim državama. On
sada nervozno tumara i po hodnicima zapadnih vlada traži saveznike za
svoju ratno-huškačku ideologiju. Svjestan je da gubi povjerenje i birača,
jer se ni izbliza ne ostvaruje slogan na kojem ih je pridobio "100% BiH"!
A, po onoj narodnoj, da ako ne znaš kuda ideš bilo koja cesta će te tamo
i odvesti Silajdžić je stigao i do anonimnih i nedostojnih agencija i
samozvanih "analitičara" koji su mu za velike pare "gledali u karte" i
ugledali ga kao jednog i jedinog vezira Bosne bez entiteta.
Republiku Srpsku niko, pa ni Haris Silajdžić ne može Srbima oduzeti,
jednostavno zato što oni to nikada i niotkuda nisu ni prisvojili. Što
prije to shvate u sarajevskoj čaršiji oslobodiće se svih iluzija o njenom
ukidanju, postaće svjesni i početi da - žive!
Pucaju po Dodiku - razaraju Bosnu
Anđelko Kozomara
09.06.2007 22:05
Okrutno niko nije vladao dugo, a umjerene vlade traju! Ove riječi mudrog
Seneke, izgovorene još pet vijekova prije nove ere, trebalo bi i danas da
budu pouka vladarima ovih prostora, čija retorika nas vraća 15 godina
unazad i podsjeća na onu strašnu pripremu najvećeg i najkrvavijeg
međunacionalnog sukoba u Bosni i Hercegovini.
"Stankovićev bijeg je izraz Dodikove politike", "Bez podrške Beograda
Srbi u RS su nemoćni", "Monopol nad genocidom", "To li je mir", "Šta će
ruža vjetrova dozvoliti Dodiku", "Dodik nudi samo genocidnu tvorevinu",
samo su neke od nebrojenih otrovnih strelica koje sarajevski mediji
svakodnevno odašilju prema "manjem entitetu", pri tom uopšte ne
skrivajući antidejtonsku želju da on nestane i sa geografske i sa
političke karte BiH. Nezavisni posmatrači i analitičari ovdašnjih
događanja, ne bez razloga, zabrinuti su, prije svega, vokabularom koji se
u ovoj medijskoj kampanji vodi protiv cijelog jednog naroda, ali i sve
češćim prijetećim porukama koje možete i da čujete i da vidite u
sarajevskoj štampi, na radiju i televiziji.
Opasna kampanja
Srbi iz Bosne i Hercegovine i Milorad Dodik, njihov nesporni lider i
najharizmatičniji političar na ovim prostorima u posljednjih 15 godina,
svakodnevna su tema orkestrirane kampanje sarajevskih medija, i štampanih
i elektronskih, jednako i komercijalnih i državnih. Sarajevska čaršija ih
krivi za sve nevolje koje su snašle Federaciju BiH i njene stanovnike:
neskrivena nesloga među Bošnjacima i Hrvatima oko svih pitanja
zajedničkog života, teško stanje u privredi, sve češće otkrivanje i
objelodanjivanje ratnih zločina i zločinaca i među Bošnjacima, rastuća
nezaposlenost, nedostatak investicija, smanjenje invalidnina.
Bez rješenja za ove rastuće nevolje i bez ideje kojim putem i kako dalje
federalni političari i njihovi novinari pokušavaju medijskom hajkom
protiv Srba zamagliti suštinu vlastitih grijehova i problema koje su sami
proizveli. Pažljivo osluškivanje tih i takvih poruka i optužbi neizbježno
nameću i pitanje razgradnje bosanskohercegovačke države. Preciznije
rečeno, da li baš oni koji su najglasniji u tobožnjoj odbrani države i
njenih institucija, u stvari, potajno, u sprezi sa đavolom ili ko zna već
s kim, razgrađuju, ruše i pale nove vatre podjela, mržnje, razdora i
nedjela. Jer, ti neprimjereni napadi na RS imaju veće posljedice po
političku stabilnost BiH nego bilo koji drugi događaji u svijetu ili
okruženju, pa i samo rješavanje statusa Kosova i Metohije.
Bojim se čovjeka od jedne knjige! Takve ljude ne možeš ubijediti ni u
šta, jer su veoma jednostrani, a pri tom i veoma tvrdoglavi.
Ova misao svetog Tome Akvinskog neodoljivo nas upućuje na današnju
generaciju bošnjačkih političkih lidera koji, izgleda, zaista i poznaju
samo jednu knjigu - Islamsku deklaraciju Alije Izetbegovića, po kojoj ni
ovdje, ni bilo gdje drugdje, nema suživota sa "nevjernicima". A stvarnost
na ovim prostorima je sasvim drugačija i ona ne može biti ni bukvalno
prihvaćena, niti odbačena. Pobjeći od nje je isto kao pobjeći od
sopstvenih nogu.
Republika Srpska je (ne)potrebno prenijela čak 56 svojih ovlaštenja na
državni nivo i ta želja za izgradnjom Bosne i Hercegovine skupo je
koštala njene građane: Federacija BiH je nezakonito prigrabila iz "manjeg
entiteta" 28 miliona KM indirektnih poreza, u državnim institucijama je
mjesecima opstruisano davanje saglasnosti na prenos vlasništva "Telekoma
RS", zatim Naftne industrije, a ovih dana i sama ideja Vlade RS da u
Trebinju izgradi aerodrom u Sarajevu je dočekana upozorenjem da dozvolu
za tu vrstu graditeljstva daju državne institucije i da će je Srbi
počekati između 15 i 20 godina! Eho te zlurade poruke je neskriven:
institucije države Bosne i Hercegovine vlasništvo su, privilegija i pravo
samo jednog naroda!
Tri su "grijeha" Milorada Dodika
Šta je to što je toliko razgnjevilo bošnjačke političare i novinare? Čime
su to Milorad Dodik i Republika Srpska ugrozili interese drugog entiteta
i njegovih stanovnika? Šta to najviše smeta horskim pjevačima,
orkestriranim gudačima i dirigentu Harisu Silajdžiću, nesumnjivo prvom
čovjeku reisa Mustafe Cerića, istinskog kompozitora ove neprijatne
medijske kampanje? Može li BiH biti "matična država" samo jednog njenog
naroda? Samo su tri moguća razloga ovolikog bošnjačkog bijesa: Milorad
Dodik se svom svojom i težinom i visinom, a bogami i umom, prvi poslije
Dejtona, isprsio i glasno i jasno rekao "Stop daljem ponižavanju Srba u
BiH"! Drugi razlog je nesumnjiva i na svakom koraku vidna privredna
stabilizacija i ekonomski napredak Republike Srpske i, onaj treći razlog
ljutnje, ali čini se i najvažniji, veoma ambiciozni, a istovremeno i
objektivni i realni planovi razvoja ovog entiteta!
Milorad Dodik je bez sumnje čovjek i ideje i vizije, koji sa nepunih 50
godina života ima iza sebe nemjerljivo bogato i privredno i političko
iskustvo. On savršeno dobro zna da su investicije osnov na kojem počivaju
i privredni razvoj i ekonomski napredak. Ovih dana upravo je objelodanio
da će u Republiku Srpsku, u naredne samo tri godine, biti investirano u
privredni razvoj oko 11 milijardi konvertibilnih maraka! Na tim i tolikim
investicijama pozavidjela bi mu svaka od zemalja u okruženju. Dodik u
ovom trenutku najviše insistira na javnim radovima, jer oni najviše i
najbrže otvaraju vrata i zapošljavanju i profitu! U drugom entitetu,
međutim, nema tih projekata, nema ni ideje, ni vizije. Jedan od
najpoznatijih njihovih TV novinara, ne bez razloga, nedavno je zavapio:
"Eh, što Hrvati i Bošnjaci nemaju po jednog Milorada Dodika!" Republika
Srpska je, zahvaljujući odlučnosti Vlade, već na ovaj prostor dovela
mobilne operatere, naftaše i energetičare iz svijeta, dakle one iz
najprofitabilnijih privrednih grana. Zbog povoljne i političke i
privredne klime koja vlada u RS i godi stranim investitorima uskoro će i
drugi na ove terene: "Alpina" će, to je sasvim izvjesno, kao koncesionar
graditi 400 kilometara autoputa, u zdravstvu su već urađene neke, a u
toku su i one najveće i veoma radikalne promjene, takođe u saradnji sa
inostranim kompanijama, počinje teška i bolna bitka za promjenu penzionog
sistema i penzionog fonda, a mala i srednja preduzeća uskoro će dobiti i
"vlastitu" investiciono-razvojnu banku koja će gurati njihov razvoj.
Istočni dio Republike Srpske dobio je vlastiti fond za razvoj sa početnih
200 miliona KM kapitala. Ovdje nisu zaboravljeni ni mladi, oni koji
dolaze i koji će sutra nositi razvoj svoje zemlje - reforma obrazovnog
sistema "vozi" petom brzinom, a u Banjaluci je izgrađen jedan od
najljepših i najfunkcionalnijih studentskih kampusa u ovom dijelu Evrope.
U najkraćem: Republika Srpska je danas najveće gradilište na prostorima
bivše Jugoslavije!
Realni troškovi
Kritičari svega i svačega što dolazi iz Republike Srpske osporavaju brži
razvoj ovog entiteta u poređenju sa Federacijom sa samo jednim
argumentom: plate, penzije i invalidnine su, u prosjeku, za oko 30 odsto
veće u Sarajevu nego u Banjaluci. To jeste tačno, ali samo nominalno,
gledajući sintetičke izvještaje. Suštinski, analitički, ta davanja su u
RS realnija i za gotovo svaku isplaćenu marku Vlada ima pokriće. Prema
zvaničnim podacima MMF-a, vrhovnog poglavara svih finansijskih tokova, ne
samo na ovim prostorima, javna potrošnja u Federaciji BiH dostigla je
zabrinjavajućih i nedopuštenih 59 odsto bruto društvenog proizvoda. U
zemljama Evropske unije ta potrošnja mjeri se procentima između 34 i 37
odsto, a u RS ona je sada oko 39 odsto! Zato treba očekivati da će
zaustavljanje javne potrošnje u Federaciji i njeno vraćanje u realne
okvire izazvati nove potrese i nova nezadovoljstva u Sarajevu.
Može li, dakle, Haris Silajdžić svojom otrovnom retorikom i neskrivenom
mržnjom nauditi Republici Srpskoj i Srbima u BiH, pitanje je koje sve
češće sebi, ali i javno postavljaju obični građani. Njegova agresivna
diplomatska ofanziva protiv Srba i Dodika, istina, ima sve manje
slušalaca u svjetskim metropolama, a gotovo nijednog pristalice među
ozbiljnijim i značajnijim državnicima, čak ni u islamskim državama. On
sada nervozno tumara i po hodnicima zapadnih vlada traži saveznike za
svoju ratno-huškačku ideologiju. Svjestan je da gubi povjerenje i birača,
jer se ni izbliza ne ostvaruje slogan na kojem ih je pridobio "100% BiH"!
A, po onoj narodnoj, da ako ne znaš kuda ideš bilo koja cesta će te tamo
i odvesti Silajdžić je stigao i do anonimnih i nedostojnih agencija i
samozvanih "analitičara" koji su mu za velike pare "gledali u karte" i
ugledali ga kao jednog i jedinog vezira Bosne bez entiteta.
Republiku Srpsku niko, pa ni Haris Silajdžić ne može Srbima oduzeti,
jednostavno zato što oni to nikada i niotkuda nisu ni prisvojili. Što
prije to shvate u sarajevskoj čaršiji oslobodiće se svih iluzija o njenom
ukidanju, postaće svjesni i početi da - žive!
--
Budalu ne treba traziti, sama se javi.
\__>> www.kiovva.rs.ba <<__/ Nettiquette, Usenet FAQ, ex-YU slova...
Budalu ne treba traziti, sama se javi.
\__>> www.kiovva.rs.ba <<__/ Nettiquette, Usenet FAQ, ex-YU slova...