Goran
2005-01-04 21:33:29 UTC
CJB Istocno Sarajevo podnio prijave Okružnom tužilaštvu za ratni zlocin
pocinjen u Sarajevu
Za ubistvo 229 Srba u Pofalicima osumnjicena 24 lica
SARAJEVO - Centar javne bezbjednosti Istocno Sarajevo podnio je Okružnom
tužilaštvu izvještaj o izvršenom krivicnom djelu ratnog zlocina protiv 24
lica za koja se osnovano sumnja da su izvršila ratni zlocin nad 229 civila
srpske nacionalnosti u sarajevskom naselju Pofalici.
Miloš Mijovic, jedan je od Srba iz Pofalica koji je preživio ovaj zlocin i
koji je zlostavljan tokom rata u Sarajevu, podatke o tim dešavanjima
dostavio je Timu za istraživanje ratnih zlocina u Centru javne bezbjednosti
Istocno Sarajevo.
Mijovica je rat zatekao u porodicnoj kuci u naselju Pofalici, odakle je,
kaže, odveden 14. maja 1992. godine.
"Mene i Blažu Šarovica htjeli su ubiti dva puta prije odvodenja, ali nas je
spasavao jedan komšija musliman. U noci 14. maja odveli su nas u kucu koja
im je bila glavna komanda u Pofalicima. Vezali su nas žicom i tu su nas
držali dva dana. Kucu su mi zapalili na moje oci. Tada je došao neki oficir
i rekao da nas povedu. Prolazeci kroz naselje, kod Dilberovica kuca i kod
mjesne zajednice vidjeli smo dvadesetak ubijenih ljudi na ulici. Nama su
rekli da pogledamo cetnike iz Srbije, a to su bili Srbi iz naselja, odmah
sam vidio jednog taksistu Zorana kojem nisu pokrili lice", prica Mijovic.
On tvrdi da je na ulici i pred kucama medu ubijenima prepoznao Branka
Jeremica iz Orlovacke ulice, Koviljku Tešanovic, zatim Voju i Maricu
Pikulic, Duška Kosica iz Humske ulice, Savku Elek i njenog muža, te neke
clanove porodice Vaskovic.
Nakon toga odveden je u Velešice, gdje su ga nekoliko puta pretukli, a zatim
u Centralni zatvor u Sarajevu.
"Bio sam smješten u celiji 88 medu ostalim Srbima. Tukli su nas stalno. Evo
po mojim rukama, na celu i na nogama imam i sada usjekline od žice kojom sam
vezan i ožiljke od oštrice noža. Prebijani i krvavi jedni drugima smo trgali
košulje i zavijali rane. Od posljedica prebijanja mnogi su umrli", kaže
Mijovic.
Poslije je Mijovic prebacen u zatvor u bivšu kasarnu "Viktor Bubanj", gdje
je bio zatvoren šest mjeseci.
"Osloboden sam jer me jednog dana prepoznao covjek iz Uprave Centralnog
zatvora i licno se angažovao da me puste, jer smo se dugo poznavali. Da nije
bilo njega, sada ne bih bio živ", kaže Mijovic.
Po izlasku primio je 12 transfuzija krvi, a smršao je više od 40 kilograma.
Za vrijeme zarobljeništva nikada mu nije pružena ljekarska pomoc, a tvrdi da
su iz zatvora u zatvor prebacivani kad god su dolazile kontrole iz
Medunarodnog crvenog krsta. Nikada se nije uclanio u udruženja logoraša,
niti je podnosio tužbe, isticuci da se nada da ce pravda stici svakoga ko je
maltretirao i ubijao nedužne ljude u bilo kojem kraju svijeta.
Tim Centra javne bezbjednosti Istocno Sarajevo za istraživanje ratnih
zlocina pocinjenih nad Srbima tokom rata raspolaže sa 4.134 kartona sa
podacima o žrtvama zlocina, ali i imenima svjedoka i pocinilaca ovih
krivicnih djela. Prica Miloša Mijovica samo je jedno od svjedocenja
priloženih uz kartone žrtava zlocina u Pofalicima.
Iako raspolaže i imenima pocinilaca, policija odbija da ih saopšti, uz
obrazloženje da bi to moglo da ugrozi cijeli proces i da ce imena biti javna
onog trenutka kada tužilaštva podignu optužnice.
N. Krsman
pocinjen u Sarajevu
Za ubistvo 229 Srba u Pofalicima osumnjicena 24 lica
SARAJEVO - Centar javne bezbjednosti Istocno Sarajevo podnio je Okružnom
tužilaštvu izvještaj o izvršenom krivicnom djelu ratnog zlocina protiv 24
lica za koja se osnovano sumnja da su izvršila ratni zlocin nad 229 civila
srpske nacionalnosti u sarajevskom naselju Pofalici.
Miloš Mijovic, jedan je od Srba iz Pofalica koji je preživio ovaj zlocin i
koji je zlostavljan tokom rata u Sarajevu, podatke o tim dešavanjima
dostavio je Timu za istraživanje ratnih zlocina u Centru javne bezbjednosti
Istocno Sarajevo.
Mijovica je rat zatekao u porodicnoj kuci u naselju Pofalici, odakle je,
kaže, odveden 14. maja 1992. godine.
"Mene i Blažu Šarovica htjeli su ubiti dva puta prije odvodenja, ali nas je
spasavao jedan komšija musliman. U noci 14. maja odveli su nas u kucu koja
im je bila glavna komanda u Pofalicima. Vezali su nas žicom i tu su nas
držali dva dana. Kucu su mi zapalili na moje oci. Tada je došao neki oficir
i rekao da nas povedu. Prolazeci kroz naselje, kod Dilberovica kuca i kod
mjesne zajednice vidjeli smo dvadesetak ubijenih ljudi na ulici. Nama su
rekli da pogledamo cetnike iz Srbije, a to su bili Srbi iz naselja, odmah
sam vidio jednog taksistu Zorana kojem nisu pokrili lice", prica Mijovic.
On tvrdi da je na ulici i pred kucama medu ubijenima prepoznao Branka
Jeremica iz Orlovacke ulice, Koviljku Tešanovic, zatim Voju i Maricu
Pikulic, Duška Kosica iz Humske ulice, Savku Elek i njenog muža, te neke
clanove porodice Vaskovic.
Nakon toga odveden je u Velešice, gdje su ga nekoliko puta pretukli, a zatim
u Centralni zatvor u Sarajevu.
"Bio sam smješten u celiji 88 medu ostalim Srbima. Tukli su nas stalno. Evo
po mojim rukama, na celu i na nogama imam i sada usjekline od žice kojom sam
vezan i ožiljke od oštrice noža. Prebijani i krvavi jedni drugima smo trgali
košulje i zavijali rane. Od posljedica prebijanja mnogi su umrli", kaže
Mijovic.
Poslije je Mijovic prebacen u zatvor u bivšu kasarnu "Viktor Bubanj", gdje
je bio zatvoren šest mjeseci.
"Osloboden sam jer me jednog dana prepoznao covjek iz Uprave Centralnog
zatvora i licno se angažovao da me puste, jer smo se dugo poznavali. Da nije
bilo njega, sada ne bih bio živ", kaže Mijovic.
Po izlasku primio je 12 transfuzija krvi, a smršao je više od 40 kilograma.
Za vrijeme zarobljeništva nikada mu nije pružena ljekarska pomoc, a tvrdi da
su iz zatvora u zatvor prebacivani kad god su dolazile kontrole iz
Medunarodnog crvenog krsta. Nikada se nije uclanio u udruženja logoraša,
niti je podnosio tužbe, isticuci da se nada da ce pravda stici svakoga ko je
maltretirao i ubijao nedužne ljude u bilo kojem kraju svijeta.
Tim Centra javne bezbjednosti Istocno Sarajevo za istraživanje ratnih
zlocina pocinjenih nad Srbima tokom rata raspolaže sa 4.134 kartona sa
podacima o žrtvama zlocina, ali i imenima svjedoka i pocinilaca ovih
krivicnih djela. Prica Miloša Mijovica samo je jedno od svjedocenja
priloženih uz kartone žrtava zlocina u Pofalicima.
Iako raspolaže i imenima pocinilaca, policija odbija da ih saopšti, uz
obrazloženje da bi to moglo da ugrozi cijeli proces i da ce imena biti javna
onog trenutka kada tužilaštva podignu optužnice.
N. Krsman