Vladika
2006-12-02 20:22:48 UTC
Na forumima yu.forum.politika i hr.soc.politika od strane moje
malenkosti započet je serijal o nečasnom ponašanju dijela katoličke
crkve u Hrvata tokom Drugog svjetskog rata, prvenstveno prema Srbima,
ali i prema svim drugim čestitim ljudima koji su prepoznali svo zlo
koje je sa sobom nosila nacistička Njemačka, fašistička Italija i
Pavelićev marionetski režim.
Na prijedlog jednog od forumaša, a i zbog činjenice da će se
dijelovi ovog svojevrsnog feljtona doticati i prostora BiH, prenosim
dosadašnje postove, uz najavu da će nastavci ove tematike biti
crosspostovani i na ovaj forum.
------------------------------------------------------------------------
Pri obrađivanju ove zahtjevne teme kao osnovni izvori poslužiće
pisanja i svjedočenja samih katoličkih sveštenika, objavljivanja u
tadašnjim katoličkim listovima i ustaškim glasilima.
Za početak, bavićemo se malo učešćem katoličkog klera u osnivanju
ustaške organizacije.
Saradnja jednog većeg dijela katoličkog višeg i nižeg klera s
ustašama izbila je na vidjelo onog trenutka kada je Hitlerova
Njemačka postavila ustaše na vlast u onome što se zvalo "Nezavisna
Država Hrvatska". Međutim, veze između terorističke ustaške
organizacije i jednog dijela katoličkog klera mnogo su starije.
Dapače, u samim začecima stvaranja ustaških grupa, predstavnike
katoličkog klera nalazimo među osnivačima i najaktivnijim
saradnicima ustaša.
Slijedi nekoliko dokumenata o saradnji katoličkog klera kod samih
prvih početaka "ustaškog pokreta".
Iz članka objavljenog u "Ustaši" broj 3, od 3. jula 1941., na strani
4., razabiremo da su se u kanoničkoj kuriji na Kaptolu br. 4 sastajali
prve organizovane ustaše u zemlji, i to: Marko Hranilović, Matija
Soldin, Mijo Babić i Zvonko Pospišil. Članak je objavljen pod
naslovom "Prvi ustaški roj."
U toj kanoničkoj kuriji organizovane su prve ustaše, koji su svi
redom još za vrijeme "one" Jugoslavije ne samo djelovali kao
organizatori ustaškog pokreta u zemlji. U članku nalazimo ovo
priznanje:
"Tiho i neprimjetno, s najvećim oprezom, spomenuta su četvorica
radili i preipremali se za tu tešku borbu. Povijesne 'katakombe' u
zgradi na Kaptolu broj 4 bile su svjedokom kasnih noćnih sastanaka
hrpice ljudi, prvih djelatnih ustaša koji su nakon dnevnog posla u
radionicama potajno došli tamo, da se dogovore i da priperme sve za tu
borbu, u kojoj u Hrvatskoj gotovo nitko nije znao ništa, a koja je
tako brzo imala započeti."
Ustaše su, u znak zahvalnosti, na toj kuriji podigli spomen-ploču,
koja je stajala sve do propasti NDH.
Prelazimo sada na list "Hrvatski narod", od 26. avgusta 1941., koji u
broju 193 objavljuje članak u kome se govori o tome kako su se ustaše
prije rata skrivali i sakupljali u franjevačkom samostanu u Čuntiću.
U tom članku je naročito interesantan sljedeći dio:
"Franjevci koji su opet preuzeli samostan i crkvu, mnogo su djelovali u
ovomu kraju, osobito u duhu ustaškog pokreta, a imali su mnogo
utjecaja i na pravoslavni živalj. Crkva se danas nalazi u vrlo lošem
stanju, ali državna vlast dat će sva sredstva da se potpuno obnovi,
jer to ne traže samo kulturne i vjerske potrebe ovog kraja, već su to
Franjevci i te kako zaslužili, napose, jer su upravo oni, a osobito
njihov sadašnji gvardijan, prečasni o. Herman i o. Benko, pripadali
ustaškom pokretu, kao najaktivniji i gorljivi članovi. Oni su ne samo
širili ustašku ideju izvan crkve, po ovdašnjim selima, nego su
omogućili hrvatskim ustaškim borcima da se u Čuntićkom samostanu, u
najteže doba borbe, mogu tajno sastajati, pod vodstvom današnjeg
Vojskovođe Slavka Kvaternika, ministra dra Puka i drugih.
To je također bio razlog da nismo mogli propustiti priliku, da vidimo
mjesto i prostorije, gdje su se sastajali prvaci ustaškog pokreta u
domovini, gdje je izgrađivan velebni plan borbe, koja je imala donieti
oslobođenje hrvatskom narodu. Nažalost, prečasnog gvardijana oca
Hermana nismo našli kod kuće, on je bio na putu, ali su nam zato
ostala braća vrlo susretljivo dala sve podatke i pokazali nam sve što
smo željeli. Sastanci su se održavali noću, i na njima su, osim gore
spomenutih, sudjelovali i drugi ustaški izaslanici iz Zagreba, a i iz
emigracije. Zadnji sastanak je održan pred Božić 1940. Na njemu su
deneseni konačni zaključci, koji su se odnosili na ustanak, o kojemu
su ustaški prvaci imali već gotove planove, obzirom na primljene
obaviesti id Poglavnika iz inozemstva i od veza s našim prijateljskim
državama...
...Potom smo posjetili logor pravoslavaca i njihovih žena, koji je
smješten u bivšoj tvornici štapova."
Međutim, ubrzo nakon uspostavljanja kvislinške NDH vidjelo se da je
kao rezultat djelovanja franjevaca iz Čuntićkog samostana, upravo u
okolini tog samostana, bilo najviše progona i ubijanja Srba. Bilo je
jasno da je upravo selo Čuntić dalo vrlo veliki broj ustaških
koljača, kao rezultat "širenja ustaške ideje izvan crkve po
ovdašnjim selima", koje su vršili franjevci Častimir Herman i o.
Benko. Uostalom, sam članak priznaje da se u neposrednoj blizini
samostana već u avgustu 1941. nalazi "logor pravoslavaca i njihovih
žena". Nijedan "pravoslavac" iz tog logora nije izišao živ. I to je
"uspjeh" djelovanja zakletih ustaša koji su se nalazili u
franjevačkom samostanu u Čuntiću.
Članak potvrđuje i to da su se u tom samostanu sastajali i dogovarali
"vojskovođa" Slavko Kvaternik i jedan od najozloglašenijih ustaša
dr. Mirko Puk, koji je lično odgovoran za strahoviti pokolj u samoj
glinskoj crkvi, kada je u jednom navratu ubijeno 900 Srba, dok je u
Glini i okolini samo do kraja 1941. godine ubijeno 8.000 ljudi.
malenkosti započet je serijal o nečasnom ponašanju dijela katoličke
crkve u Hrvata tokom Drugog svjetskog rata, prvenstveno prema Srbima,
ali i prema svim drugim čestitim ljudima koji su prepoznali svo zlo
koje je sa sobom nosila nacistička Njemačka, fašistička Italija i
Pavelićev marionetski režim.
Na prijedlog jednog od forumaša, a i zbog činjenice da će se
dijelovi ovog svojevrsnog feljtona doticati i prostora BiH, prenosim
dosadašnje postove, uz najavu da će nastavci ove tematike biti
crosspostovani i na ovaj forum.
------------------------------------------------------------------------
Pri obrađivanju ove zahtjevne teme kao osnovni izvori poslužiće
pisanja i svjedočenja samih katoličkih sveštenika, objavljivanja u
tadašnjim katoličkim listovima i ustaškim glasilima.
Za početak, bavićemo se malo učešćem katoličkog klera u osnivanju
ustaške organizacije.
Saradnja jednog većeg dijela katoličkog višeg i nižeg klera s
ustašama izbila je na vidjelo onog trenutka kada je Hitlerova
Njemačka postavila ustaše na vlast u onome što se zvalo "Nezavisna
Država Hrvatska". Međutim, veze između terorističke ustaške
organizacije i jednog dijela katoličkog klera mnogo su starije.
Dapače, u samim začecima stvaranja ustaških grupa, predstavnike
katoličkog klera nalazimo među osnivačima i najaktivnijim
saradnicima ustaša.
Slijedi nekoliko dokumenata o saradnji katoličkog klera kod samih
prvih početaka "ustaškog pokreta".
Iz članka objavljenog u "Ustaši" broj 3, od 3. jula 1941., na strani
4., razabiremo da su se u kanoničkoj kuriji na Kaptolu br. 4 sastajali
prve organizovane ustaše u zemlji, i to: Marko Hranilović, Matija
Soldin, Mijo Babić i Zvonko Pospišil. Članak je objavljen pod
naslovom "Prvi ustaški roj."
U toj kanoničkoj kuriji organizovane su prve ustaše, koji su svi
redom još za vrijeme "one" Jugoslavije ne samo djelovali kao
organizatori ustaškog pokreta u zemlji. U članku nalazimo ovo
priznanje:
"Tiho i neprimjetno, s najvećim oprezom, spomenuta su četvorica
radili i preipremali se za tu tešku borbu. Povijesne 'katakombe' u
zgradi na Kaptolu broj 4 bile su svjedokom kasnih noćnih sastanaka
hrpice ljudi, prvih djelatnih ustaša koji su nakon dnevnog posla u
radionicama potajno došli tamo, da se dogovore i da priperme sve za tu
borbu, u kojoj u Hrvatskoj gotovo nitko nije znao ništa, a koja je
tako brzo imala započeti."
Ustaše su, u znak zahvalnosti, na toj kuriji podigli spomen-ploču,
koja je stajala sve do propasti NDH.
Prelazimo sada na list "Hrvatski narod", od 26. avgusta 1941., koji u
broju 193 objavljuje članak u kome se govori o tome kako su se ustaše
prije rata skrivali i sakupljali u franjevačkom samostanu u Čuntiću.
U tom članku je naročito interesantan sljedeći dio:
"Franjevci koji su opet preuzeli samostan i crkvu, mnogo su djelovali u
ovomu kraju, osobito u duhu ustaškog pokreta, a imali su mnogo
utjecaja i na pravoslavni živalj. Crkva se danas nalazi u vrlo lošem
stanju, ali državna vlast dat će sva sredstva da se potpuno obnovi,
jer to ne traže samo kulturne i vjerske potrebe ovog kraja, već su to
Franjevci i te kako zaslužili, napose, jer su upravo oni, a osobito
njihov sadašnji gvardijan, prečasni o. Herman i o. Benko, pripadali
ustaškom pokretu, kao najaktivniji i gorljivi članovi. Oni su ne samo
širili ustašku ideju izvan crkve, po ovdašnjim selima, nego su
omogućili hrvatskim ustaškim borcima da se u Čuntićkom samostanu, u
najteže doba borbe, mogu tajno sastajati, pod vodstvom današnjeg
Vojskovođe Slavka Kvaternika, ministra dra Puka i drugih.
To je također bio razlog da nismo mogli propustiti priliku, da vidimo
mjesto i prostorije, gdje su se sastajali prvaci ustaškog pokreta u
domovini, gdje je izgrađivan velebni plan borbe, koja je imala donieti
oslobođenje hrvatskom narodu. Nažalost, prečasnog gvardijana oca
Hermana nismo našli kod kuće, on je bio na putu, ali su nam zato
ostala braća vrlo susretljivo dala sve podatke i pokazali nam sve što
smo željeli. Sastanci su se održavali noću, i na njima su, osim gore
spomenutih, sudjelovali i drugi ustaški izaslanici iz Zagreba, a i iz
emigracije. Zadnji sastanak je održan pred Božić 1940. Na njemu su
deneseni konačni zaključci, koji su se odnosili na ustanak, o kojemu
su ustaški prvaci imali već gotove planove, obzirom na primljene
obaviesti id Poglavnika iz inozemstva i od veza s našim prijateljskim
državama...
...Potom smo posjetili logor pravoslavaca i njihovih žena, koji je
smješten u bivšoj tvornici štapova."
Međutim, ubrzo nakon uspostavljanja kvislinške NDH vidjelo se da je
kao rezultat djelovanja franjevaca iz Čuntićkog samostana, upravo u
okolini tog samostana, bilo najviše progona i ubijanja Srba. Bilo je
jasno da je upravo selo Čuntić dalo vrlo veliki broj ustaških
koljača, kao rezultat "širenja ustaške ideje izvan crkve po
ovdašnjim selima", koje su vršili franjevci Častimir Herman i o.
Benko. Uostalom, sam članak priznaje da se u neposrednoj blizini
samostana već u avgustu 1941. nalazi "logor pravoslavaca i njihovih
žena". Nijedan "pravoslavac" iz tog logora nije izišao živ. I to je
"uspjeh" djelovanja zakletih ustaša koji su se nalazili u
franjevačkom samostanu u Čuntiću.
Članak potvrđuje i to da su se u tom samostanu sastajali i dogovarali
"vojskovođa" Slavko Kvaternik i jedan od najozloglašenijih ustaša
dr. Mirko Puk, koji je lično odgovoran za strahoviti pokolj u samoj
glinskoj crkvi, kada je u jednom navratu ubijeno 900 Srba, dok je u
Glini i okolini samo do kraja 1941. godine ubijeno 8.000 ljudi.